Ruski grad Tuapse, na obali Crnog mora, već gotovo dva tjedna živi s posljedicama niza napada dronovima na lokalnu naftnu infrastrukturu. Meta su bili naftna rafinerija i objekti u luci, koji se nalaze u neposrednoj blizini stambenih četvrti. Prema dostupnim informacijama, objekti u Tuapseu pogođeni su najmanje tri puta — 16., 20. i 28. travnja — a posljednji napad ponovno je izazvao veliki požar i evakuaciju stanovnika iz okolnih ulica.
Najveću zabrinutost izazivaju ekološke posljedice. Nakon prethodnih požara stanovnici su prijavljivali gust crni dim, čađu, težak miris paljevine i takozvanu „naftnu kišu“. Na snimkama i u izvješćima iz grada vidi se da su naftni derivati dospjeli u rijeku Tuapse, a zatim i u more. Pojedini neovisni ekolozi upozoravaju da bi stvarne razmjere onečišćenja mogle biti veće od onoga što priznaju lokalne vlasti.
Onečišćenje zraka također je ozbiljan problem. U izvješćima se navodi da su koncentracije benzena, ksilena i čađe prelazile dopuštene vrijednosti. Stanovnicima je savjetovano da zatvaraju prozore, rjeđe izlaze van, koriste maske i ispiru nos, oči i grlo. Prema pisanju lokalnih i neovisnih medija, maske su u ljekarnama brzo počele nestajati, dok se dio stanovnika žali na glavobolju, vrtoglavicu i druge tegobe.
Na terenu rade komunalne službe, vatrogasci i volonteri. Uklanjaju se onečišćeni pijesak, šljunak i mazut, ali dostupni opisi s obale pokazuju da je posao opsežan i da lokalni resursi nisu dovoljni. More nastavlja izbacivati mazut na pojedine dijelove obale, dok se veći komadi naftnog otpada vide i u vodi.
Savezne vlasti tek su se nakon novog napada 28. travnja vidljivije uključile u reakciju. Putin je izjavio da napadi na energetske objekte u Tuapseu mogu izazvati ozbiljne ekološke posljedice, ali je istodobno naveo da mu je guverner Krasnodarskog kraja prenio da „ozbiljnih opasnosti“ nema i da se lokalne službe nose sa situacijom.
Za stanovnike Tuapsea, međutim, kriza je već svakodnevna stvarnost: požari, evakuacije, onečišćen zrak, naftni tragovi u rijeci i moru, kao i neizvjesnost oko toga koliko će sanacija trajati. Grad, koji je istodobno industrijski i obalni, sada se suočava s posljedicama rata koje pogađaju i okoliš i zdravlje ljudi daleko od crte bojišnice.
Sve češće se čuje da je Tuapse „novi Černobil“. Usporedba se prije svega odnosi na osjećaj da se katastrofa odvija pred očima stanovnika, dok vlasti umanjuju njezin značaj, kasne s reakcijom i pokušavaju kontrolirati informacije. Kao i nakon Černobila, ljudi se najviše boje onoga što ne mogu neposredno vidjeti: otrovnih tvari u zraku, vodi, tlu i hrani, kao i mogućih posljedica koje će se pokazati tek kasnije. U takvoj situaciji usporedba s Černobilom dobiva jasnu političku i ljudsku težinu: ona govori o gradu prepuštenom dimu, otrovima i neizvjesnosti, dok se od stanovnika traži da vjeruju istim vlastima koje su ih već ostavile bez uvjerljivih odgovora.
