Tijekom pregleda podataka platforme Dissidentby – digitalnog arhiva koji dokumentira političku represiju u Bjelorusiji i čuva priče onih kojima je oduzeta sloboda – jedan slučaj posebno se izdvaja zbog približavanja sumornom jubileju: 3.000 dana u pritvoru.
Riječ je o Uladzislauu Vakulchyku iz Minska, koji je u ožujku 2026. navršio 48 godina. Prema dostupnim podacima, neprekidno se nalazi u pritvoru ili zatvoru od 12. ožujka 2018. godine. To znači više od osam godina bez slobode – razdoblje obilježeno ponovljenim sudskim odlukama, produljenjima kazne i stalnim represivnim mjerama.
Njegova prvotna zatvorska kazna iznosila je sedam godina zbog optužbi povezanih s drogama prema članku 328. Kaznenog zakona. Međutim, iako je tu kaznu već odslužio, i dalje ostaje iza rešetaka. Bjeloruske vlasti produžile su mu kaznu čak šest puta. Danas njegova ukupna kazna iznosi 16 godina i 3 mjeseca zatvora.
Vlasti ga terete za dva kaznena djela: zlonamjerno nepoštivanje naredbi uprave zatvora prema članku 411. te nezakonitu trgovinu zabranjenim supstancama s namjerom prodaje prema stavku 2. članka 328. Kritičari režima upozoravaju da se takve pravne odredbe često koriste kao alat za produljenje zatvora politički nepoželjnim osobama.
Posebnu težinu njegovu slučaju daju događaji iz 2020. godine, kada je sudjelovao u prosvjedima unutar kaznene kolonije. Vlasti su ga označile kao jednog od organizatora pobune i stavile ga u registar osoba pod pojačanim nadzorom. Upravo zbog tih nenasilnih činova otpora u koloniji Babrujsk ostaje pritvoren i nakon odsluženja izvorne kazne.
Vakulchyk kaznu služi u Kaznenoj koloniji br. 9 u gradu Horki, na istoku Bjelorusije blizu ruske granice. Međunarodne organizacije za ljudska prava i bivši zatvorenici često taj objekt opisuju kao „zatvor unutar zatvora“.
Takve kolonije nasljeđe su sovjetskog sustava gulaga. Umjesto pojedinačnih ćelija, zatvorenici su smješteni u velikim barakama u kojima zajedno živi između 50 i 100 ljudi. Privatnost gotovo da ne postoji. Dnevni režim uključuje prisilan rad u industrijskim zonama, stroga ograničenja posjeta, paketa hrane i potrošnje novca, kao i vojničku disciplinu nad svakim pokretom.
U političkom kontekstu, takav sustav ne služi samo kažnjavanju, već i fizičkom i psihološkom iscrpljivanju. Kroz formalna pravila zatvorska uprava održava stalni pritisak, izolaciju i kontrolu s ciljem slamanja volje zatvorenika.
Zdravstveno stanje Uladzislaua Vakulchyka izaziva dodatnu zabrinutost. Boluje od perforiranog čira na želucu. Godine 2020. hitno je prebačen iz zatvora u bolnicu, gdje su mu liječnici spasili život. Unatoč ozbiljnosti operacije, vraćen je u kaznenu ćeliju već 25 dana kasnije.
Njegov slučaj jedan je od najuvjerljivijih primjera kako bjeloruski represivni aparat djeluje i iza zatvorskih zidina. Za mnoge političke zatvorenike kazna ne predstavlja konačan rok, već otvoreni sustav stalnih produljenja, discipliniranja i osobnog uništenja.
Dok se Vakulchyk približava svojem 3.000. danu zatočeništva, njegovo ime ostaje simbol izdržljivosti – ali i snažan podsjetnik na cijenu političkog neslaganja u današnjoj Bjelorusiji.
