Tuapse i Perm: otrovni zrak kao cijena Putinova rata

Ruski grad Tuapse, luka na obali Crnog mora, već tjednima živi s posljedicama udara na naftnu infrastrukturu. Nakon više napada na rafineriju i lučke objekte zapalili su se spremnici, a grad su prekrili dim, čađa i težak miris spaljene nafte. Stanovnici govore o „naftnoj kiši” — crnim masnim kapima koje ostaju na odjeći, automobilima, prozorima i koži.

Tuapse je važan dio ruske naftne industrije. Kroz takve objekte prolaze gorivo, izvoz i novac kojim se puni proračun za rat protiv Ukrajine. Zato su ukrajinski udari na naftnu infrastrukturu dio šire strategije: pogoditi sustav koji Moskvi omogućuje da svakodnevno šalje rakete i dronove na ukrajinske gradove.

Najopasniji dio ove katastrofe ne vidi se odmah. Nakon izgaranja nafte u zraku ostaju tvari koje mogu ozbiljno narušiti zdravlje ljudi. Posebno se spominju benzen, ksilen i čađa. Benzen je poznat kao kancerogena tvar, povezana s leukemijom i drugim bolestima krvi i koštane srži. Čađa od izgaranja nafte može sadržavati policikličke aromatske ugljikovodike, među kojima ima izrazito opasnih spojeva.

Za djecu je takva izloženost posebno rizična. Ona dišu brže od odraslih, pluća su im manja, a organizam se još razvija. Ono što odrasla osoba možda osjeti kao peckanje u grlu, težak miris ili glavobolju, kod djeteta može imati dublje posljedice. Stariji ljudi, kronični bolesnici i osobe s problemima srca, pluća ili krvne slike također su među najugroženijima. Njima otrovni zrak donosi stvaran zdravstveni rizik.

U Tuapseu su zatvorene škole. Dječji vrtići rade ograničeno. Stanovnicima se preporučuje da ne otvaraju prozore, da provode mokro čišćenje, koriste maske i ispiru nos, oči i grlo. To su upute koje se daju stanovništvu u zoni ozbiljne tehnološke nesreće. Ipak, Moskva odbija proglasiti federalnu ekološku izvanrednu situaciju. Takva odluka značila bi priznanje razmjera katastrofe, obvezu ozbiljnije pomoći i pitanje naknade štete.

Problem se ne zaustavlja na Tuapseu. Nafta je, prema dostupnim informacijama, dospjela u rijeku Tuapse, zatim u Crno more, a mrlja se proširila duž obale. Turistička mjesta u širem području sada ulaze u sezonu s pitanjem koje nitko ne može mirno ignorirati: je li more sigurno, je li zrak siguran, je li sigurno dovesti djecu?

Sličan prizor zatim se pojavio u Permu, gradu od oko milijun stanovnika na Uralu, daleko od ukrajinskog fronta. Nakon udara na važnu stanicu ruskog naftovodnog sustava, nad gradom su se pojavili dim, sirene, zatvoren aerodrom i ista upozorenja građanima da smanje boravak na otvorenom.

Rat koji je Putin pokrenuo protiv Ukrajine vraća se ruskim gradovima kroz zapaljene rafinerije, otrovni zrak i strah roditelja koji ne znaju smiju li pustiti dijete van. Kremlj ponavlja da je sve pod kontrolom. Ali kontrola ne izgleda tako kada se zatvaraju škole, kada se djeci ograničava izlazak van i kada cijeli gradovi udišu tvari povezane s rakom.

Putin bi mogao prekinuti taj krug barem dogovorom o međusobnoj obustavi udara na energetsku infrastrukturu. To ne čini. Za njega su napadi na Ukrajinu važniji od zraka koji dišu stanovnici Tuapsea i Perma. Rat do posljednjeg Rusa.