U Belorusiji je 30-godišnji stanovnik Minska Ivan Voinov osuđen zbog navodnih veza sa Pukom Kalinovskog — beloruskom dobrovoljačkom vojnom jedinicom koja se bori na strani Ukrajine protiv ruske invazije. Prema nezavisnim medijima i organizacijama za ljudska prava, gonjen je prvenstveno zbog namere da se pridruži jedinici, a ne zbog stvarnog učešća u borbama.
Slučaj je privukao posebnu pažnju i zato što je Voinov nekada bio deo državnog represivnog aparata. Od 2014. do 2017. godine služio je u Zavodskom odeljenju Departmana za zaštitu Ministarstva unutrašnjih poslova u Minsku, gde je napredovao od kadeta do narednika policijske jedinice za privođenje. Kasnije je otpušten zbog „sistematskog neispunjavanja uslova ugovora“. Nakon odlaska iz službe vratio se radu u Minskoj fabrici traktora.
Prema podacima beloruskih organizacija za ljudska prava, uhapšen je oko avgusta 2025. godine. Najpre je bio zadržan u istražnom pritvoru KGB-a, a potom je prebačen u minski istražni zatvor SIZO-1.
Beloruske vlasti protiv njega su podigle više ozbiljnih optužbi: pripremu za plaćeničku delatnost, pripremu za učešće u terorističkoj organizaciji i pokušaj izdaje države. Radi boljeg razumevanja: režim u Minsku ne smatra Puk Kalinovskog regularnom vojnom formacijom, već terorističkom organizacijom. Zbog toga i sam pokušaj priključenja toj jedinici može dovesti do dugogodišnje zatvorske kazne.
Puk Kalinovskog čine uglavnom beloruski dobrovoljci koji se protive režimu Aleksandra Lukašenka i podržavaju Ukrajinu u njenoj odbrani od ruske agresije. Jedinica nosi ime po Kastusu Kalinovskom, istorijskoj ličnosti beloruskog nacionalnooslobodilačkog pokreta iz 19. veka.
Formulacija optužnice ukazuje na to da Voinov nije uspeo da napusti zemlju niti da se pridruži jedinici u Ukrajini. Ipak, pretila mu je kazna do 15 godina zatvora. Tačna dužina izrečene kazne za sada nije poznata, ali je potvrđeno da se već nalazi u kaznenoj koloniji.
Slučaj Ivana Voinova pokazuje širi trend u Belorusiji: vlasti sve češće gone pojedince već zbog izraženih namera ili simpatija prema opozicionim pokretima i antirežimskim strukturama, čak i kada nije došlo ni do kakvih konkretnih dela. U takvom sistemu i sama pomisao na odlazak u Ukrajinu može biti tretirana kao terorizam ili izdaja države.
style="height: 190px; object-fit: cover;">
style="height: 190px; object-fit: cover;">
style="height: 190px; object-fit: cover;">